Strahovi i fobije: razumijevanje, uzroci i prevladavanje

Vjetrenjača zaustavlja se na razlomak sekunde na vrhu svog strmog brda nakon dugačkog, polaganja penjanja. Znate što slijedi – i nema načina da to izbjegnete. Vrijeme je da se držite za šipku, ruke vam vlaže, srce lupa, i pripremite se za divlju vožnju dolje.

Što je strah?

Strah je jedna od najosnovnijih ljudskih emocija. On je ugrađen u živčani sustav i radi kao instinkt. Od trenutka rođenja, opremljeni smo instinctsima za opstanak potrebnima da odgovorimo strahom kad osjetimo opasnost ili se osjećamo nesigurno.

Strah nas štiti. Čini nas budnim na opasnost i priprema nas za bašanje s njom. Osjećati strah je sasvim prirodno – i korisno – u nekim situacijama. Strah može biti poput upozorenja, signala koji nas opozarava da budemo oprezni.

Kao i sve emocije, strah može blažak, umjeren ili jak, ovisno o situaciji i osobi. Osjećaj straha može biti kratkotrajan ili može trajati dulje.

Kako strah funkcionira

Kad osjetimo opasnost, mozak momentalno reagira, šaljući signale koji aktiviraju živčani sustav. To uzrokuje tjelesne reakcije, poput bržeg otkucavanja srca, brzog disanja i porasta krvnog tlaka. Krv se iscrpljuje u mišićne skupine kako bi pripremilo tijelo za tjelesnu akciju (poput trčanja ili borbe). Koža znoji da bi hladilo tijelo. Neki ljudi mogu primijetiti osjećaje u stomaku, glavi, prsima, nogama ili rukama. Ove tjelesne senzacije straha mogu biti blage ili jake.

Ovaj odziv poznat je kao "borba ili bijeg" (fight or flight) jer je to točno što tijelo priprema: boriti se protiv opasnosti ili trčati brzo da pobijegne. Tijelo ostaje u ovom stanju borbe-bijega dok mozak ne primi poruku "sve je u redu" i isključi odziv.

Ponekad strah pokrene nešto što je šokantno ili neočekivano (poput glasnog buka), čak i ako zapravo nije opasno. To je zato što se strahova reakcija aktivira momentalno – nekoliko sekundi brže nego što razmišljajući dio mozga može obraditi ili procijeniti što se događa. Čim mozak dobije dovoljno informacija da shvati da nema opasnosti ("O, to je samo balon pukao – uff!"), on isključi reakciju straha. Sve to se može dogoditi u nekoliko sekundi.

Strahovi koje ljudi imaju

Strah je riječ kojom opisujemo našu emocionalnu reakciju na nešto što izgleda opasno. No riječ "strah" se koristi i na drugi način: za imenovanje onoga čega se osoba često boji.

Ljudi se boje stvari ili situacija koje im čine da se osjećaju nesigurno ili nesigurno. Na primjer, netko koji nije dobar plivač može imati strah od duboke vode. U tom slučaju, strah je koristan jer opozarava osobu da ostane sigurna. Netko bi mogao prevladati taj strah učenjem kako se sigurno pliva.

Strah može biti zdrav ako opozarava osobu da ostane sigurna oko nečega što bi moglo biti opasno. Ali ponekad strah nije nužan i uzrokuje više opreza nego što situacija zahtijeva.

Mnogi ljudi imaju strah od javnog govorenja. Bilo da je riječ o izlaganju u razredu, govoru na skupštini ili recitiranju u školskoj predstavi, govorjenje pred drugima je jedan od najčešćih strahova koje ljudi imaju.

Ljudi imaju tendenciju izbjegavati situacije ili stvari koje se boje. Ali to im ne pomaže da prevladaju strah – zapravo, može biti suprotno. Izbjegavanje nečega strašnog jača strah i održava ga jakim.

Ljudi mogu prevladati nepotrebne strahove dajući sebi priliku da nauče o i postepeno naviknu na stvar ili situaciju koju se boje. Na primjer, ljudi koji lete usprkos strahu od leta mogu naviknuti na nepoznate senzacije poput polijetanja ili turbulencija. Nauče što očekivati i imaju priliku promatrati što drugi rade da se odmore i uživaju u letu. Postepeno (i sigurno) suočavanje s strahom pomaže nekome da ga prevlada.

Strahovi tijekom djetinjstva

Određeni strahovi su normalni tijekom djetinjstva. To je zato što strah može prirodna reakcija na osjećaj nesigurnosti i ranjivosti – i većina onoga što djeca doživljavaju je novo i nepoznato.

Mala djeca često imaju strah od tame, samoće, stranaca i čudovišta ili drugih strašnih zamisljenih bića. Školska djeca mogu se bojati kada je oluja ili na prvom prespavanju kod prijatelja. Kad rastu i uče, uz podršku odraslih, većina djece uspijeva polako prevladati te strahove i izraste iz njih.

Neka djeca su osjetljivija na strahove i mogu imati teže vrijeme za njihovo prevladavanje. Kad strahovi trajnu duže od očekivane dobi, to može biti znak da je neko previše strahljiv, zabrinut ili anksiozan. Ljudi čiji su strahovi previše jaki ili traju predugo mogu trebati pomoć i podršku za prevladavanje.

Fobije

Fobija je jaka reakcija straha na određenu stvar ili situaciju. S fobijom, strah je izvan omjera s potencijalnom opasnošću. No za osobu s fobijom, opasnost osjeća se pravom jer je strah toliko jak.

Fobije uzrokuju da se ljudi brinu, boje, osjećaju razboljeno i izbjegavaju stvari ili situacije koje se boje jer tjelesne senzacije straha mogu biti tako jake. Stoga fobija može ometati normalne aktivnosti. Osoba s fobijom od pasa može se bojati ići u školu peške u slučaju da vidi psa na putu. Netko s fobijom od lifta može izbjegavati izlet ako uključuje vožnju liftom.

Djevojčica s fobijom od gromobranih oblaka može se bojati ići u školu ako prognoza predviđa oluju. Mogu osjetiti stravičnu tjeskobu i strah kad nebo postane oblačno. Momak s socijalnom fobijom doživljava jak strah od javnog govorenja ili interakcije, i može se bojati odgovarati na pitanja u razredu, izlagati ili razgovarati s razrednicima u žamiju.

Može biti umorno i razboljeno osjetiti takav jak strah koji prati fobiju. Može biti razočaranje propustiti prilike jer vas strah zadržava. I može biti zbunjujuće i sramotno osjećati strah od stvari s kojima drugi nemaju problema.

Ponekad se ljudi šale zbog strahova drugih. Čak i ako osoba koja šali ne želi biti neljubazna i nepravedna, šala samo pogoršava situaciju.

Što uzrokuje fobije?

Neke fobije se razvitak kada netko doživi strašno iskustvo s određenom stvarom ili situacijom. Mala moždana struktura zvana amigdala (izgovara se: uh-MIG-duh-luh) bilježi iskustva koja pokreću jake emocije. Kad određena stvar ili situacija pokrene jaku reakciju straha, amigdala upozorava osobu pokrećući reakciju straha svaki put kada ta stvar ili situacija naiđe (ili čak pomisli na nju).

Netko može razviti fobiju od pčela nakon što ga je pčela ujela tijekom posebno strašne situacije. Za tu osobu, gledanje fotografije pčele, gledanje pčele izdaleka, ili čak šetnja kraj cvijeća gdje bi mogle biti pčele – sve to može pokrenuti fobiju.

Ponekad, međutim, možda nema jednog događaja koji uzrokuje određenu fobiju. Neki ljudi mogu biti osjetljiviji na strahove zbog osobina ličnosti s kojima su rođeni, određenih gena koje su naslijedili, ili situacija koje su doživjeli. Ljudi koji su imali jake strahove ili anksioznost u djetinjstu mogu biti skloniji imati jednu ili više fobija.

Imati fobiju nije znak slabosti ili nematurnosti. To je odgovor mozga koji je naučio u pokušaju da štiti osobu. Kao da mozdani sustav upozorenja pokrene lažni alarm, generirajući jak strah koji je izvan omjera s situacijom. Budući da je signal straha toliko jak, osoba je uvrijeđena da je opasnost veća nego što zapravo jest.

Prevladavanje fobija

Ljudi se mogu naučiti prevladavati fobije postepeno suočavajući se sa svojim strahovima. To nije lako na početku. Zahtijeva volju i hrabrost. Ponekad ljudima treba pomoć terapeuta da ih vodič kroz proces.

Prevladavanje fobije obično počinje sastavljanjem duge liste strahova osobe od najmanje do najgore. Na primjer, s fobijom od pasa, lista može početi s onim čime se osoba najmanje boji, poput gledanja fotografije psa. Zatim će se kretati sve do najgoreg straha, poput stanjanja pored nekoga tko gladi psa, gladenje psa na vodiću, i šetnje s psom.

Postepeno, i uz podršku, osoba isprobava svaku strašnu situaciju s liste – po jednu, počevši od najmanje straha. Osoba nije prisiljena na ništa i radi na svakom strahu dok se ne osjeća udobno, uzimajući koliko god vremena treba.

Terapeut također može pokazati nekom s fobijom od pasa kako se približiti, gladi i šeta s psom, i pomoći osobi da to isproba. Osoba može očekivati strašne stvari kad je blizu psa. Razgovor o tome može pomoći. Kad ljudi shvate da se ono od čega se boje zapravo ne dogodi, to može biti velika olakšica.

Terapeut može naučiti i tehnike relaksacije poput specifičnih načina disanja, treninga relaksacije mišića ili utješljivog samogovora. To može pomoći ljudima da se osjećaju udobno i hrabro dovoljno da se suoče s strahovima na svojoj listi.

Kad se netko navikne na strašni predmet ili situaciju, mozak prilagođava svoj odziv i fobija se prevladava.

Često, najteži dio prevladavanja fobije je početak. Kad osoba odluči da ide na to – i dobije pravo treniranje i podršku – može biti iznenađujuće kako brzo strah može otopiti.

Previous:

Next: