• Bebe
• Stvaranje obitelji
• Djeca
• Opće roditeljstvo
• Novorođenčad
• Tinejdžeri
• Mala djeca
• Trudnoća

6 ispovijesti 'majčinog krivnje' i stručni savjeti za promjenu tog mišljenja

Od preuzimanja sina od naše dade i stavljanja ga u krevet, mogu navesti najmanje pola tuceta stvari koje sam učinio "krivim." Trebala sam biti prijateljlijija prema dadi i ne u toliko žurbi. Trebala sam operati ruke svom djetetu prije večere. Žalim što nisam prinutila ga da jede nešto drugo od pomfrita. Osjećala sam se stidljivo kad sam vidio neured koji smo ostavili u restoranu. Sada kod kuće, mogla sam bolje odraditi čišćenje zuba. Trebala sam ga stavati u krevet ranije. Trebala sam pomoći mu da postane neovisniji spavač i ne grli ga da zaspi.

Dijete i obiteljski psihoterapeutica Veronica Bojerski kaže da, kao licencirana profesionalna savjetiteljica i vlasnica Season's Practice u Broadview Heights, Ohio, ona to čuje stalno: "Čak i mame koje izgledaju kao da imaju sve pod kontrolom, one su sve vruće kaše, i one su sve iznimno krive."

"Čujem 'Nisam dovoljno tamo. Radim previše,' ili 'Ne radim. Nemam novca,'" kaže ona. "Mame su krive za želeli vrijeme za sebe. Krive su za gubitak strpljenja."

Lista, kaže ona, ide i ide. Osjećaji krivnje i samosuđivanja, Bojerski kaže, su normalni.

"Svaka majka ih ima," kaže ona. "Krivnja je kad se osjećate odgovornim za nešto. To je osjećaj trebao bih, mogao bih, mogao bih."

Sramota, s druge strane, Bojerski kaže, "napada srž tko ste. To je osjećaj 'nešto je pogrešno sa mnom. Ja sam loš.' ... Kad imate duboku sramotu, ne možete biti ranjivi. Sramota stavlja prepreke roditeljstvu."

Ispod, mame se ispovijedaju o onome što oni doživiljavaju kao svoje najveće roditeljske neuspjehe, dok Bojerski daje utjehe o tome kako i zašto bismo mogli drugačije razmisliti o svojim nedostatcima.

1. "Dajem svom djetetu ekran."

Unatoč preporuci Svjetske zdravstvene organizacije o vremenu pred ekranom, puno mama pusti svoje male da gledaju TV, tablet ili pametni telefon. Ipak, čak i kad imamo svoje dobre razloge za to, osjećamo krivnju.

Mama iz Durhama, Sjeverna Karolina, Christina Riley priznaje da, prije roditeljstva, suđivala roditeljima koji izvlače telefone u restoranima.

"Sada, jedino pitanje koje postavljam je, 'Dora ili Bubble Guppies?'" kaže ona.

"Zaklinjala sam se da moje malo dijete neće imati [vrijeme pred ekranom], ali ako idemo u restoran ili sam bolesna jedan popodne, 'Baby Shark' je božji dar," kaže Laura Dorwart, mama iz Oberlina, Ohio.

Stručni savjet za imati na umu:

Točka krivnje, kaže Bojerski, jest da osobi učini da preispita svoje ponašanje.

"Pitajte se, da li zaista moram promijeniti ili ne?" kaže ona. "Imamo li zaista problem ovdje? Ako nije problem, pusti to. Ako je problem, napravi re-evaluaciju."

2. "Ponekad ignoriram svoje dijete."

Mi mame imamo puno na svojim tanjuru, pored majčinstva. Ipak, osjećamo krivnju ako ne majčinimo sve. vrijeme.

Mama iz Silver Springa, Maryland, Holly Leber Simmons je freelancer koji radi iz kuće i punovremenski skrbnica svoje 8-mjesečne kćeri. Čak i kad stalno žonglira ovije dvije uloge, Simmons kaže da se osjeća "zaista krivno" kad ne plaća pažnju svojoj kćeri.

"Ako dobijem stvari gotove, to je jedna stvar, ali ako se samo zabavljam na YouTubu, onda se osjećam loše," kaže Simmons.

Eloísa Pérez-Lozano de Castelan, mama iz Houstona, kaže da se također osjeća iznimno krivno radeći nešto za sebe kad ne radi poslove, kuhanje i/ili igranje s sinom.

"Pokušavam razgovarati sebi iz krivnje podsjećajući se da mi treba vrijeme za mene da budem bolja majka i da on mora biti u redu s igranjem sam, (što je) jer su obje istinite, ali mrzim osjećaj onog prvog udarca krivnje kao da ignoriram svoje dijete," kaže ona.

Stručni savjet za imati na umu:

"Ovo je nešto s čime se mnogo ljudi bore," kaže Bojerski. "Kao majka, i ja se identificiram."

Rješenje koje Bojerski nudi svojim zauzetim pacijentima: "Osigurajte da dajete svom djetetu 15 minuta autentične veze na dan. Samo 15 minuta je sve što treba."

3. "Ne volim igrati s mojim djetetom."

Imamo druge stvari koje nas odvlake od naše djece. Može biti i činjenica da nam je teško povezati na njihovoj razini.

Emily Farmer Popek, mama iz Oneonte, New York, priznaje da ne često igra svojom 7-godišnjom jer ne uživa u tome.

"Lomi mi srce kad me ona žalostno pita, 'Ne želiš igrati sa mnom, mamo?' Ali ... ja ne želim," kaže ona.

"Nemam nula sposobnosti za igre mašte s ljaljkama," ispovijeda Danielle Boudreau, mama iz Halifaxa, Nova Scotia. "Opravdavam to govoreći da nije moj posao da je zabavim. Ona mora naučiti zabaviti se sama."

"Ne volim igrati s mojom djecom. Možda bih čak rekla da mrzim to," ispovijeda jedna majka, koja želi ostati anonimna. "Osjećam veliku krivnju nad tim, ali ja samo ... ne želim."

Stručni savjet za imati na umu:

"To je poput vježbanja," kaže Bojerski. "Nekima se sviđa, drugi moraju natjerati se kroz to. Dajte svom djetetu 15 minuta na dan."

4. "Nisam savršena."

Biti majka najteži je posao na Zemlji. Zašto smo tako strog sa sobom za ne davanje 110% od sebe, 110% vremena?

Kad je riječ o majčinoj krivnji, Milwaukee majka Alexandra Rosasov lista je duga: "Ne čistim kao što trebam. Ne kuham dovoljno jela kao što trebam. Ne radim dovoljno vanjskih stvari s djecom kao što trebam."

Claire Zulkey, mama iz Evanstona, Illinois, ispovijeda da također nije super majka. Nakon dugog dana majčinstva, priznaje da će ponekad "potrošiti gorivo." Zulkey se osjeća loše, kaže, "uganjavajući [moju djecu] u krevet, umjesto svih priča i razgovora i vremena za pjesme koje mislim da 'dobre mame' uživaju."

Stručni savjet za imati na umu:

"Društvo nam govori da bismo trebali učiniti i biti sve — s veselim stavom," kaže Bojerski. "Kad ne zadovoljavamo to, mislimo da imamo nervni slom."

Razmislite umjesto toga, kaže ona, da je "to normalna reakcija na nerealne zahtjeve."

Rješenje ovdje, Bojerski kaže, je delegiranje.

"Svi osim majke moraju napredovati — i majka mora smanjiti svoje očekivanja," kaže ona.

5. "Vikam na svoju djecu."

Pristajimo na tome: Djeca nisu lagana. I kao roditelji, svi imamo svoje trenutke.

Mama iz Bostona Colleen Temple kaže da se osjeća najgore kad izgubi strpljenje i vika.

"Mrzim kad to učinim i tuđem se nad tim," kaže Temple.

Leigh Ann Torres, mama iz Austina, Texas, također ispovijeda: "Gubim strpljenje više nego bismo željeli, baš kao moja majka. Razlika je da mi razgovaramo o tome i ja sam spremna priznati kad sam u krivu."

Stručni savjet za imati na umu:

"Ispričajte se, ali ne previše, jer gubitak strpljenja je normalno," kaže Bojerski. "'Niste neadekvatni.'"

6. "Moja djeca su trpjela nevolje."

Svi želimo zaštititi svoju djecu od patnje. Čak i kad to nije moguće, krivimo sebe.

Kad Katie Mullins, mama iz Evensvillea, Indiana, doživjela udar mozga, kaže da žali da je njezina pastorka ona koja ju je našla.

"Ona je već bila prinudena da odrasne brzo," kaže Mullins. "Naš prvi bračni Božić bio je u hotelu jer je naša kuća sagorjela. Imali smo stalnih medicinskih problema i problema stabilnosti od tada."

Dok Mullins zna da niti njezini zdravstveni problemi niti požar nisu bila njezina krivnja, kaže, "Osjećam me toliko krivno što je njen život bio ništa osim haosa."

Stručni savjet za imati na umu:

Ako ostanete otvorenim i nosite se s nevoljom s gracijom, Bojerski kaže, "to izgrađuje otpornost i postaje snaga."

"Nevolja uči našu djecu da bude suosjećajna i empatetska," kaže Bojerski. "Život će vam dati više. Možda ne. Ali ako to učini, vaše dijete je izvježbao te mišiće."

Zaključak

"Krivnja je takav univerzalni problem koji se prenosi u obiteljima, i nije nužan," kaže Bojerski. "Ako se osjećamo krivnje i osjećamo krivnje, to je što učimo našu djecu da rade."

Umjesto toga, Bojerski nas ohrabruje da vjerujemo da svi imamo priliku učiti kroz roditeljstvo. Umjesto zadržavanja osjećaja krivnje, sramote i samosuđivanja, kaže, "mi mame sve trebamo priznati da smo ljudske biće i da nismo savršeni. Pokazite svojoj djeci primjerom kako puštati."