• Bebe
• Izgradnja Obitelj
• djeca
• General Roditeljstvo
• Novorođenčad
• tinejdžeri
• Mala djeca
• trudnoća

Vaše dijete Aspergera:dijagnoza

Vaše Aspergerovo dijete:dijagnoza

Branitelji stvarnosti

Kad roditelji traže pomoć za svoje dijete, nailaze na različita mišljenja – ono će prerasti, pustiti ga na miru, nije ništa, samo želi pažnju i tako dalje. Mnogi stručnjaci pokušavaju raditi s Aspergerovim djetetom kao da je njegov poremećaj poput ostalih poremećaja u razvoju, ali je sasvim drugačiji. U većini slučajeva postoji veliko nerazumijevanje potreba ovih posebnih pojedinaca od strane mnogih ljudi.

Dijagnoza može biti teška

Za neiskusne, prepoznavanje šest definirajućih karakteristika Aspergerove bolesti kako je navedeno u uvodu može biti teško, a pogrešne dijagnoze su prilično česte. To je dodatno komplicirano činjenicom da Aspergerovo dijete ili tinejdžer ima mnoge od istih karakteristika koje se nalaze u drugim poremećajima. Te se različite karakteristike često pogrešno tumače, zanemaruju, nedovoljno naglašavaju ili prenaglašavaju. Kao rezultat toga, dijete može dobiti mnogo različitih dijagnoza tijekom vremena ili od različitih stručnjaka.

Na primjer, ako dijete s Aspergerovim sindromom pokaže visok stupanj poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), to bi mogla biti jedina dijagnoza koju dobije. Međutim, ovo je uobičajena karakteristika Aspergerove djece. Isto vrijedi i ako se ispolje opsesivno ili kompulzivno ponašanje – dijete se označava s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OCD) umjesto Aspergerovim. Sljedeće osobine također se često vide kod osoba s Aspergerovim sindromom u različitim stupnjevima. Međutim, samo zato što te osobine postoje, to ne znači da dijete treba dijagnosticirati drugačije; ove osobine treba napomenuti kao značajna obilježja Aspergerove bolesti:

• Anksioznost
• Hiperleksija (napredne vještine prepoznavanja riječi)
• Senzorne poteškoće
• Motorički deficiti
• Poteškoće s pragmatičnim jezičnim vještinama
• Nedostaci društvenih vještina
• Opozicioni prkosan poremećaj (ODD)

Kao što je spomenuto, profesionalci koji nemaju puno iskustva s Aspergerovom bolešću teško mogu identificirati karakteristike koje definiraju. Na primjer, profesionalac može primijetiti nedostatke društvenih vještina, ali ih tada često umanjuje jer se čini da dijete ili adolescent vodi odgovarajuće razgovore s drugima ili se čini da su zainteresirani za druge ljude. Ali s Aspergerovim djetetom razgovori općenito nisu recipročni, pa se dijete mora pažljivo promatrati kako bi se vidjelo postoji li istinska interakcija naprijed-nazad. Također, mnoga Aspergerova djeca imaju interes za druge, ali morate razjasniti jesu li predmeti njihovog interesa primjereni dobi. Ostvaruju li interakciju s vršnjacima na način primjeren dobi? Mogu li održavati prijateljstva kroz neko vremensko razdoblje ili se završavaju kako novotarija nestane? To su vrste opažanja i pitanja koja se moraju postaviti kako bi se osigurala ispravna dijagnoza.

Još jedan primjer zanemarenog područja su uske rutine ili rituali koji bi trebali biti prisutni. To se ne manifestira uvijek kao opsesivno-kompulzivno ponašanje u tipičnom smislu, kao što je opetovano pranje ruku ili urednost, već u inzistiranju na potrebi za pravilima o mnogim pitanjima i situacijama. Ova djeca možda neće izazivati ​​bijes zbog svoje potrebe za pravilima, ali ih mogu zahtijevati jednako kao i osoba koja se sruši kada se pravilo prekrši. U suštini, ne postoji jedinstven profil tipične Aspergerove individue. Nisu svi isti, kao što ćete vidjeti u kasnijim poglavljima.

Zbog ovih suptilnosti i nijansi, najvažnije je uzeti u obzir pri postavljanju dijagnoze da osoba koja postavlja početnu dijagnozu bude upoznata s poremećajima iz autističnog spektra – posebice s Aspergerovim sindromom. Trebali su prethodno dijagnosticirati brojnu djecu. Za postavljanje ispravne, početne dijagnoze potrebno je sljedeće:

1. Vi (oba roditelja) i vaše dijete trebali biste imati sastanke s psihologom na kojima se vaše dijete pažljivo promatra kako bi se vidjelo kako reagira u različitim situacijama. To se radi kroz igru ​​ili razgovore u ordinaciji psihologa te razgovorom s oba roditelja. Psiholog vas može zamoliti da ispunite kontrolne liste ili upitnike kako biste bolje razumjeli djetetovo ponašanje kod kuće i/ili škole. Ako je dijete u školi, psiholog može nazvati djetetovu učiteljicu ili je zamoliti da ispuni dodatne kontrolne liste. Kontrolni popisi ili upitnici koji se koriste trebali bi biti prikladni za osobe s Aspergerovim sindromom. Važno je odrediti i razinu IQ vašeg djeteta. Za dijagnozu Aspergerove bolesti potreban je prosječni ili iznadprosječni IQ.
2. Dijete bi trebalo posjetiti neurologa ili razvojnog pedijatra (opet, nekoga tko je upoznat s poremećajima iz autističnog spektra) na temeljit neurološki pregled kako bi se isključila druga medicinska stanja i procijenila potreba za lijekovima. Liječnik može predložiti dodatne medicinske pretrage (krv, urin, krhki X, sluh).
3. Važno je uključiti procjenu govora i jezika, jer će oni s Aspergerovim sindromom pokazati poremećaje u pragmatici i semantici jezika, unatoč tome što imaju odgovarajući receptivni i ekspresivni jezik. To će također poslužiti da roditelji budu svjesni bilo kakvih neobičnih jezičnih obrazaca koje dijete pokazuje, a koji će se miješati u kasnijim društvenim situacijama. Opet, ove neobičnosti možda neće biti prepoznate ako ocjenjivač nije upoznat s Aspergerovim sindromom.
4. Konačno, procjena radnog terapeuta upoznatog s poteškoćama senzorne integracije može pružiti dodatne i vrijedne informacije.