• Bebe
• Stvaranje obitelji
• Djeca
• Opće roditeljstvo
• Novorođenčad
• Tinejdžeri
• Mala djeca
• Trudnoća

Vaše dijete s Aspergerom: Dijagnoza

Vaše dijete s Aspergerom: Dijagnoza

Branitelji stvarnosti

Kada roditelji traže pomoć za svoje dijete, susreću raznolika mišljenja – on će to preboljeti, ostavite ga samog, to nije velika stvar, on samo želi pažnju, i tako dalje. Mnogi stručnjaci pokušavaju raditi s djetetom s Aspergerom kao da je njegov poremećaj kao ostali razvojni poremećaji, ali je on prilično drugačiji. U većini slučajeva, postoji veliko pogrešno razumijevanje od strane mnogih ljudi o potrebama ovih specijalnih pojedinaca.

Dijagnoza može biti teška

Za neiskusne, prepoznavanje šest definiranim karakteristikama Aspergerova sindroma kao što je navedeno u uvodu može biti teško, i pogrešne dijagnoze su prilično česte. To je dodatno komplicirano činjenicom da dijete ili tinejder s Aspergerom ima mnogo istih karakteristika koje se nalaze u drugim poremećajima. Te razne karakteristike su često pogrešno tumačene, prezirene, podcenjene, ili prekomjerno naglašene. Kao rezultat, dijete može primiti mnogo različitih dijagnoza kroz vrijeme ili od različitih stručnjaka.

Na primjer, ako dijete s Aspergerom pokazuje visok stupanj poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), to možda bude jedina dijagnoza koju primi. Međutim, to je uobičajena karakteristika djece s Aspergerom. Isto vrijedi ako se pokazuju obsesivno-kompulsivna ponašanja – dijete dobiva oznaku obsesivno-kompulsivnog poremećaja (OCD) umjesto Aspergerova. Sljedeće obilježja se također često vide kod onih s Aspergerovim sindromom u raznim stupnjevima. Ipak, samo zato što ta obilježja postoje, ne znači da dijete treba drugačije dijagnosticirati; ta obilježje treba bilježiti kao značajne značajke Aspergerova:

• Anksioznost
• Hiperleksija (napredne vještine prepoznavanja riječi)
• Senzorni teškoće
• Motorički deficiti
• Teškoće s pragmatičkim jezičnim vještinama
• Deficiti socijalnih vještina
• Oporni izazovni poremećaj (ODD)

Kao što je navedeno, stručnjaci koji nemaju puno iskustva s Aspergerom imaju teškoća prepoznavanje definiranim karakteristikama. Na primjer, deficiti socijalnih vještina mogu biti zabilježeni od strane stručnjaka, ali onda su često umanjeni jer dijete ili adolescent izgleda da vodi odgovarajuće razgovore s drugima ili čini se zainteresiranim za druge ljude. Ali s djetetom s Aspergerom, razgovori nisu općenito recipročni, tako da dijete mora biti pažljivo promatrano da bi se vidjelo jesu li prave prave povratne interakcije. Takđer, mnoga djeca s Aspergerom imaju interes za druge, ali trebate utvrditi jesu li predmeti njihova interesa primjereni dobi. Interaktiraju li s vršnjacima na primjereni za dob način? Mogu li održavati prijateljstva kroz razdoblje vremena ili one završavaju kad novost nestane? To su vrste promatranja i pitanja koja se moraju postaviti kako bi se osigurala ispravna dijagnoza.

Još jedan primjer preziranog područja su uski rutine ili rituali koji bi trebali biti prisutni. To se ne uvijek manifestira kao obsesivno-kompulsivno ponašanje u tipičnom smislu, poput ponovnog pranja ruku ili čistoće, već u ustrajanju na potrebi za pravila o mnogim pitanjima i situacijama. Ova djeca možda ne bacaju napade gnjeva zbog svoje potrebe za pravilima, ali ih mogu zahtijevati baš onoliko koliko osoba koja ima neraspad kad se pravilo prekrši. U suštini, ne postoji jedan profil tipičnog pojedinca s Aspergerom. Oni nisu isti, kao što ćete vidjeti u kasnijim poglavljima.

Zbog ovih nijansi i nujni, najvažnija razmatranja u dijagnozi je da osoba koja postavlja početnu dijagnozu bude upoznata s poremećajima autističkog spektra – posebno, Aspergerovim sindromom. Oni bi trebali ranije dijagnosticirali brojna djeca. Da bi se postigla ispravna početna dijagnoza, potrebno je sljedeće:

1. Vi (oba roditelja) i vaše dijete trebali biste imati sjednice s psihologom gdje je vaše dijete pažljivo promatrano kako reagira u raznim situacijama. To se radi kroz igru ili razgovorne sjednice u uredu psihologa i razgovorima s oba roditelja. Psiholog vas može zatražiti da popunite provjeriliste ili upitnike kako bi ste dobili bolje razumijevanje ponašanja djeteta kod kuće i/ili u školi. Ako je dijete u školi, psiholog može nazvati učitelja djeteta ili zatražiti od nje da popuni dodatne provjeriliste. Provjeriliste ili upitnici korišteni bi trebali biti oni koji su prikladni za pojedince s Aspergerovim sindromom. Važno je odrediti i razinu IQ vašeg djeteta. Prosječan ili iznadprosječan IQ je potreban za dijagnozu Aspergerova.
2. Dijete bi trebalo posjetiti neurologa ili razvojnog pedijatra (opet, neko upoznat s poremećajima autističkog spektra) za temeljni neurološki pregled kako bi se isključile druge medicinske bolesti i procijenila potreba za lijekovima. Liječnik može predložiti dodatna medicinska testiranja (krv, urin, krhki X, sluh).
3. Važno je uključiti evaluaciju govora i jezika, jer oni s Aspergerovim sindromom pokazuju poremećaje u pragmatici i semantici jezika, usprkos tome da imaju adekvatne receptivne i ekspresivne jezične sposobnosti. To će također služiti da roditelje upozna s bilo kakvim neobičnim jezičnim uzorcima koje dijete pokazuje koji će ometati u kasnijim socijalnim situacijama. Opet, te čudnosti možda ne bi prepoznate ako evaluator nije upoznat s Aspergerovim sindromom.
4. Na kraju, evaluacija od strane radnog terapeuta upoznatog s teškoćama senzorne integracije može pružiti dodatne i vrijedne informacije.