Pragmatički jezični razvoj

Pragmatički jezični razvoj je razvoj sposobnosti korištenja konteksta za konstruiranje značenja koje je govornik htio komunicirati. U društvenim situacijama često se oslanjamo na kontekst da bismo shvatili što je govornik mislio. Na primjer, kada čujemo nekoga za stolom reći "Trebam sol", oslanjamo se na kontekst da konstruiramo značenje "Daj mi sol". Djeca mlađa od 2 godine normalno nemaju vještine za razumijevanje neliteralne uporabe jezika. Učenje tih vještina dio je normalnog jezičnog razvoja.

Pragmatički jezik

Pragmatički jezik uključuje indeksički jezik, demonstativni jezik i neliteralni jezik. Indeksički jezik izdvaja različite predmete u različitim govornim situacijama bez pratećih gesti. "Ja" izdvaja Ivana kada ga on izgovara i Mariju kada ona izgovara. Demostativni jezik je jezik koji se koristi zajedno s gestom za izdvajanje predmeta. "Onaj" se odnosi na loptu kada se koristi zajedno s gestom prema lopti, ali se odnosi na šalicu kada se koristi s gestom prema šalici. Neliteralni jezik je jezik koji doslovno znači jednu stvar, a komunicira nešto drugo, poput metafora, sarkazma i indirektnih zahtjeva za djelovanjem.

Piagetova hipoteza egocentrizma

Prema Piagetovoj hipotezi egocentrizma, mala djeca razmišljaju na egocentričan način. Oni vjeruju da su centar svemira i ne uspijevu preuzeti točke gledišta drugih. Budući da se oslanjamo na svoju sposobnost preuzimanja točke gledišta drugih kada koristimo i tumačimo pragmatički jezik, egocentrizam utječe na sposobnost djece da komuniciraju na sofisticiranije načine.

Empirijski dokazi za hipotezu

Mnogobrojna empirijska istraživanja potvrđuju Piagetovu hipotezu egocentrizma. Djeca normalno počinju kompetentno koristiti osobne i demonstativne zamjenice u dobi od 2 godine, a u dobi od 3 godine normalno mogu koristiti i razumjeti neliteralni jezik. Djeca mlađa od 2 godine nemaju vještine za pomicanje svoje točke gledišta. Stoga ne mogu točno odrediti na što se zamjenice odnose. Na primjer, one ne svjesne su da "ona je umorna" i "ja sam umoran" mogu izraziti isto značenje ovisno o tome tko izgovara rečenicu. Da bi nadoknadili, oni sklonji su birati vlastitu točku gledišta ili izbjegavaju zamjenice uopće.

Složena neliteralna uporaba jezika

Djeca mlađa od 2 godine imaju problema sa svim vrstama neliteralne uporabe jezika. Ako majka kaže Ami, koja je normalna 18-mjesečna beba: "Ami, trebam tvoju šalicu", Ami normalno neće imati vještine zaključiti da majka traži da joj donese šalicu. Ako majka želi da Ami djeluje, mora biti direktnija, poput "Ami, daj majci svoju šalicu". Čak i starija djeca imaju problema razumijevanjem složenijih oblika neliteralne uporabe jezika. Na primjer, 8-godišnjaci imaju sposobnost razumjeti sarkazam na bazi intonacije, ali u odsustvu sarkastične intonacije, oni normalno ne mogu ni najjasnije kontekstualne signale koristiti da shvate što je govornik mislio.

Poremećaj pragmatičkog jezika

Djeca s autizmom imaju teškoća s pragmatičkom uporabom jezika, poput tumačenja metafora i indirektnih zahtjeva za djelovanjem. Ovaj vrst poremećaja jedan je od ključnih dijagnostičkih obilježja autizma. Za razliku od ostale djece, autistička djeca ne razvijaju potpuno vještine tumačenja kako svijet izgleda iz perspektive drugih ljudi. Budući da se društvena komunikacija oslanja točno na te vrste vještina, autistička djeca imaju ograničenu sposobnost komunikacije u društvenim situacijama.

Previous:

Next: