• Bebe
• Stvaranje obitelji
• Djeca
• Opće roditeljstvo
• Novorođenčad
• Tinejdžeri
• Mala djeca
• Trudnoća

Anksioznost u djece: Kakvi su znaci i kada potražiti pomoć

Mnoga djeca ne pamiętaju vrijeme prije sveprisutne atmosfere anksioznosti. COVID pandemija, pucnjave u školama, rasne nejednakosti, anti-azijski zločini iz mržnje, rat u Ukrajini i klimatske promjene su svi glavni čimbenici anksioznosti na vrhu redovitih stresora života za djecu.

Do 2019. godine, gotovo 6 milijuna djece u SAD-u u dobi 3-17, ili preko 9%, bilo je prijavljeno da žive s anksioznošću od strane Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). To je bilo prije nego je pandemija udarila. Brojevi su od tada porasli, s neprecjedentnim brojem djece koji doživljava anksioznost, posebno u mlađoj djeci.

"Djetinjstvo i adolescentnost su glavni rizični periodi za razvoj anksioznosti, s većom učestalošću u žena", kaže dr. Nehal Thakkar, pedijatrijski bolnički liječnik u Dječjoj bolnici Phoenix.

Roditelji i skrbnici žive u istoj atmosferi anksioznosti. Borba za postizanje ravnoteže između odgoja društveno svjesne djece dok se pokušava zaštititi ih može osjetiti nemogućim. Stručnjaci i roditelji s iskustvom vijene o prepoznavanju anksioznosti u djeci i kada potražiti pomoć.

Kakvi su znaci anksioznosti u djetetu?

Simptomi anksioznosti u djece mogu biti vrlo očiti od rane dobi, ili mogu biti suptilniji.

"Naša kći počela je pitati mnogo pitanja koja su imala veze s njezinim zdravljem i sigurnošću", kaže Lauren Wellbank, majka troje djece iz Lehigh Valley, Pennsylvania. "Na početku, to je izgledalo normalno, kao da je dodirla nešto brzydo i onda došla pita nas je li ona u redu. Ali onda je počela pitati je li u redu nakon što bi došla u kontakt s bilo čim... Započeo je kompulzivno pranje ruku."

Chona O'Galvin, majka dvoje djece iz Virginia Beach, Virginia, prvo je vjerovala da je njezin sin sklon ekstremnoj ušljivosti sve dok je on sve više počeo pokazivati obilježja s liste za anksioznost na koju je nailazila, koje je uključivalo perfekcionizam, pesimizam, odgadanje i više.

"Neki uobičajeni znaci anksioznosti", kaže dr. Jessica L. Fealy, asistentica profesora opće pedijatrije u Michigan Medicine, "može biti teškoća u spavanju, teškoća u razdvajanju od glavnih skrbnika, teškoća s novim iskustvima, nervoza ili neprijatnost određenih senzornog iskustava (određena odjeća, bučni zvukovi, gušća/zauzeti okruženja, nova hrana), strah od neuspjeha ili specifične fobije. Ostali znaci anksioznosti", dodaje Fealy, "mogu biti više fizički poput bolova u stomaku, povraćanja/proljeva, glavobolja, neobjasnjenih bolova i boli i traženja dolaska kući iz škole često."

Fealy objašnjava da za neku djecu, anksioznost će se manifestirati kao "togetherstvi" često s njihovim najudobnijim odraslima. "[Djeca] toliko se trude da se drže zajedno tijekom dana da ponekad može izgledati da ih najmanja stvar odvoji... i mogu se činiti da prekomjerno reagiraju na male stresore."

Znaci anksioznosti u djece bit će razliciti po slučaju. Thakkar napominje da se simptomi anksioznosti mogu mijenjati vremenom i s dobi. Ona kaže da mala djeca mogu pokazivati zaljubljenost ili regresije poput mocrenja kreveta dok starija djeca mogu izbjegavati situacije i ljude, doživljavati napade panike u obliku lutanja srca, teškoća disanja, znojenja, drhtanja ili vrtoglavice. Nespecifični bolovi i simptomi, poput glavobolja, abdominalnih bolova, promjena u navikama stolice, طفح ili druge promjene povezane s njihovom veza uma-tijela mogu se također pojaviti.

Znaci anksioznosti u djece mogu uključivati:

• Teškoća u spavanju.
• Zaljubljenost/teškoća razdvajanja od glavnih skrbnika ili regresije, poput mocrenja kreveta.
• Teškoća s novim iskustvima ili izbjegavanje određenih situacija i ljudi.
• Nervoza ili neprijatnost određenih senzornog iskustava (određena odjeća, bučni zvukovi, gušća/zauzeti okruženja, nova hrana).
• Strah od neuspjeha i specifičnije fobije.
• Togetherstvi ili napadi panike u obliku lutanja srca, teškoća disanja, znojenja, drhtanja ili vrtoglavice.
• Nespecifični bolovi i simptomi, poput glavobolja, abdominalnih bolova, promjena u navikama stolice, الطفх или друге промјене повезане са њиховом веза ума-тела.

Koliko rano dijete može pokazati znake anksioznosti?

"Djeca mogu pokazivati znake anksioznosti čim u dobi 1 do 2 godine", kaže Fealy. "Neki roditelji anksiozne djece će se sjetiti da su kao bebe bile teško utješiti ili se bore s razdvajanjem od skrbnika ili novim iskustvima; ali važno je pamtiti da su to i normalne stvari koje bebe rade, i one nisu uvijek znak anksioznosti."

CDC izvještava anksioznost u manje od 2% djece u dobi 3-5, preko 6% djece u dobi 6-11, i preko 10% u djeci u dobi 12-17.

"Kao pedijatar, vidim pacijente koji se javljaju za anksioznost najviše u školske godine i adolescentima", dodaje Fealy. Ona nastavlja objašnjavati da često roditelji opisuju ranije znake u svojoj djeci koje su pro radili kod kuće prije nego su došli do točke gdje je razina anksioznosti došla da ometа svakodnevno funkcioniranje, što je zahtijevalo profesionalnu pomoć.

Što pokreće anksioznost u djece?

Iako se anksioznost može manifestirati bilo kada, ona se često događa tijekom velikih promjena ili stresora. "Pandemija i promjena životnog stila bili su veliki pokretač", kaže Fealy, koja je i majka djeteta s anksioznošću. Ona dodaje da je povratak u živu školu za neku djecu koja se bore s razdvajanjem od roditelja također bila izazov. "Selidba, nova škola, zahtjevniji akademski zahtjevi, nove aktivnosti, smrt u obitelji", kaže Fealy, "sve to može pogoršati anksioznost."

Dodatno, djeca mogu razviti specifične fobije na životinje i insekte, ubrezivanja ili bučne zvukove obično do 12. godine. "Kad djeca rastu, socijalne fobije i anksioznost povezana s učinkom ili školom mogu se razviti", objašnjava Thakkar.

Genetika i okolišni čimbenici, uključujući mentalno zdravlje skrbnika i djetinjsko nepovoljnosti, također povečavaju rizik anksioznosti u djece.

Kada je vrijeme potražiti pomoć za anksioznost mog djeteta?

Fealy preporučuje liječenje anksioznosti kada počne ometati svakodnevno funkcioniranje obitelji – na primjer, ako ne možete doći u školu ili posao jer dijete ne može se razdvojiti, ako dijete ne može sudjelovati u novim aktivnostima ili uživati vrijeme s prijateljima, ako dijete ne može pokušati novu hranu ili iskustva zbog fobije ili ako nitko ne spava jer dijete ne može zaspirati.

"Kad djeca doživljavaju anksioznost, oni mogu imati teškoću koncentracije, biti nemirna ili biti izrazito samosvjesna ili kritična prema sebi", kaže Michelle Felder, licencirana klinička socijalna radnica, terapija igrom i osnivačica Parenting Pathfinders, temeljene u New York Cityu. "Ako strahovišta misli postaju nekontrolirane i nametljive, ako njihove brige utječu na stvari koje rade dan-dan ili ako vaše dijete izbjegava određene situacije zbog svoje anksioznosti, vrijeme je da se povežete s stručnjakom za mentalno zdravlje u vašoj okolini za podršku."

"Nije bilo dok je moj sin počeo svoju šestu razred godinu tijekom pandemije i pohađao virtualnu školu da sam shvatila da je njegova anksioznost izvan onoga što moj muž ili ja možemo rukovati", kaže O'Galvin. "On je zaista trebao profesionalnu pomoć. Prijeđak iz osnovne škole u srednju školu je težak po sebi, ali pandemija/virtualno učenje to je usložilo deset puta..."

Virtualno učenje bilo je neverovratno iscrpljujuće i stresno za O'Galvinov sin, koji se borio s bytjem na kameri. "On je počeo imati napade panike i togetherstve kad god je morao predstaviti sebe, predstaviti nešto tijekom breakout soba ili samo govoriti na kameri gdje su sve oči bile na njemu."

O'Galvin je objašnjavala da je njezin sin postao previše opterećen zadacima jer ne bi znao odakle početi. "On bi se frustrirao i počeo plakati, brinući da neće proći razrede."

Sada 13-godišnji je naveo svoje anksioznosti problemi svom pedijatru tijekom svojeg godišnjeg pregleda. Nakon što je liječnik proveo screening s njim, savjetovala je obitelj da kontaktira ponašajnog terapeuta da radi s njim na onome što je sumnjala da je opća i socijalna anksioznost.

"Anksioznost može otići neprepoznata i poddijagnosticirana u djece, čineći je težom za liječenje i upravljanje", kaže Thakkar. "Ako primjećujete bilo kakva atipična ponašanja ili druge promjene u vašem djetetu, uvijek je važno razgovarati o njima s vašim pedijatrom."

Kako prevladati stigma oko anksioznosti – i zašto je kritično da to učinimo

"Suočavanje s mentalnim blagostanjem mog djeteta bilo je neprekidni put", kaže O'Galvin. "... bilo je toliko važno provjeriti sebe na bilo kakve pristrasnosti ili predrasude tako da ne prosudim niti projektiram negativnost preko onoga čime on emocionalno radi."

Thakkar također naglašava važnost uklanjanja stigma oko anksioznosti i drugih stanja mentalnog zdravlja. "Naučite svoje dijete prepoznati ove znake u sebi i tražiti pomoć kad je trebaju", kaže ona. "Podsjetite svoje dijete da je mentalno zdravlje baš tako važno kao fizičko – vodite ih kod liječnika kad su bolesni fizički, pa je jednako važno dobiti pomoć ili vidjeti pružatelja za vaše mentalno zdravlje."